Općina Gračišće
Općina Gračišće je područje vrlo osebujne arhitekture, uzbudljive povijesti, bogate kulture i mirne sadašnjice. Smještena je iznad Čepićkog polja, nekadašnjeg jezera, odakle puca prekrasan panoramski pogled na okolna brdašca, Učku, Julijske Alpe i Dolomite.
1.419 stanovnika, 60.15 km²
Općina Gračišće prostire se na površini od 60,15 km², a prema Popisu stanovništva iz 2011. broji 1.419,00 stanovnika.
Osebujna arhitektura i bogato kulturno naslijeđe
Život je na ovim prostorima bujao još u pretpovijesti, a ime Gallignana, prije više od dva milenija nadjenuli su mu drevni Gali. Intenzivniji život u ove krajeve donose Slaveni, čiju duhovnu baštinu još uvijek razaznajemo u nazivu brda – Perunčevac, prozvanom po vrhovnom slavenskom bogu Perunu, ali i u tisućljetnom štovanju Svantovida, od kojeg, kako neki smatraju, potječe kršćanski sveti Vid, zaštitnik gračaške župe.
Jedna od posebnosti Gračišća je i njegova urbana struktura, odnosno podjela nekoć zidinama opasanog grada na četvrti, od kojih svaka ima svoj trg s crkvom.
Najreprezentativnije je dakako središte grada – Plac, s crkvom Majke Božje, kapelom sv. Antuna i palačom Salamon. U taj se dio grada ulazi kroz zapadna vrata s lođom podignutom 1549. godine. Gračišće je zbog sačuvane srednjovjekovne urbane strukture i brojnih kulturno-povijesnih spomenika u cjelini pod zakonskom zaštitom.
Ljepota i jedinstvenost spomenika kulturno-povijesne baštine u očuvanom krajoliku najveća su vrijednost Gračišća te razlog zašto ga svakim danom pohodi sve više znatiželjnika. Mamac za posjetitelje ujedno su i mnogobrojne manifestacije kojima se posjetiteljima prikazuje tipična istarska kultura.
“Smotra vina Središnje Istre”, “Vidova”,”Festival istarskih maneštra” i Festival svirača na usnim harmonikama “Zasopimo na organić” samo su neke od njih.
Moje Gračišće nije tek
usputna stanica na glavnoj cesti (…)
Moje Gračišće nisu samo crkvice brojne
Stare loze vinorodne (…)
Moje je Gračišće molitva
Bogu na nedjeljnoj misi
Krošnje lipa na vjetru što se njišu
I ljudi, ljudi koji u njem dišu.
(Iris Aničić)