Općina Sveti Lovreč
Općina Sveti Lovreč kao jedinica lokalne samouprave nastala je novim teritorijalnim ustrojstvom 1992. godine. Ime izvodi iz imena sveca zaštitnika, Sv. Lovre pa je i za Dan općine uzet 10. kolovoza, dan Sv. Lovre. Smještaj gradića na blagoj uzvisini (nadmorska visina gradića varira između 195 i 210 m) koja dominira prostorom po kojem je razasuto čak 22 naselja – sela i zaselaka govori o njegovoj značajnoj ulozi kroz povijest.
1.015 stanovnika, 54 km2
Općina Sveti Lovreč prema Popisu stanovništva iz 2011. broji 1.015 stanovnika, a prostire se na površini od 54 km2
Srednjovjekovna demokracija u Svetom Lovreču
Prvi put se Sveti Lovreč spominje na jednoj karti iz 1030. godine kao «castrum sancti Laurentii». Godine 1186. Sv. Lovreč je već organiziran kao općina (komuna). Bila je to prva organizirana ruralna općina u Istri a četvrta istarska općina uopće, poslije Trsta (1139.), Pule (1145.) i Kopra (1182.)
Utvrđen gradić, kaštel Sv. Lovreč dobrovoljno se stavlja pod zaštitu Venecije čije Veliko vijeće 25. studenoga 1271. prihvaća zaštitu nad Sv. Lovrečom pod istim uvjetima kao i nad ostalim istarskom gradovima: u sljedeće dvije godine Gradom će upravljati od dužda izabrani podeštat. Kako bi cijeli prostor nadgledala i vojno povezala, Venecija stvara posebnu instituciju, tzv. pazenatik, mletačko izvangradsko područje. Na čelu pazenatika je kapetan. Sveti Lovreč postaje sjedištem kapetana pazenatika 1304. godine i ostaje sve do premještanja kapetanije u Rašpor kod Buzeta, 1394. godine. Prvi kapetan pazenatika sa sjedištem u Lovreču bio je Pietro Zeno. Budući je Lovreč sjedište vojne vlasti izravno podčinjen mletačkom Senatu s kojim izravno komunicira, trebalo je najprije sam Grad dobro učvrstiti te su u tom razdoblju izgrađene gradske zidine, sačuvane dobrim dijelom do današnjeg dana. Unutar gradskih zidina zadržavaju se tradicionalne upravne funkcije grada, dok se u neposrednoj blizini gradskih zidina nastambe s trgom, brojnim trgovinama i manjom crkvom. Budući da su lovrečke gradske zidine elipsastog tlocrta, okolne zgrade okružuju Grad u vidu prstena. Teški uvjeti života, stalna novačenja zbog čestih ratova i bolesti, malarija i kuga rezultirali su velikom depopulacijom Lovreštine pa će i ovdje procesi useljavanja novog stanovništva teći na isti način i istom dinamikom kao i u priobalnim područjima Istre. Situacija je na Lovreštini dodatno komplicirana zbog neposrednog susjedstva Pazinske knežije u koju će Austrija vršiti useljavanja svojih nepoćudnih građana, posebno uskoka nakon Madridskog mira i zbog stalne prisutnosti prebjega. Naseljavanje će trajati sve do kraja 17. stoljeća pa čak i u 18. stoljeću ali to će biti isključivo prebjezi iz Pazinske knežije s kojom će Lovrečani cijelo vrijeme biti u konfliktu zbog stalnog upada bilo prebjega bilo razbojnika na teritorij Sv. Lovreča.
U cilju poboljšanja stanja Lovrečani su se odlučili na jednu nesvakidašnju mjeru: u 16. stoljeću izabrali su novo vijeće od 10 članova: 3 iz redova nobila, 3 iz redova gradskih pučana i okolnih sela te 4 predstavnika Baderne i njezinog područja. Riječ je o svojevrsnoj općoj skupštini svih slojeva stanovništva i demokratskom izboru koji bi i danas u mnogo slučajeva mogao biti uzorom. Lovreč će na ovaj način osigurati priličnu autonomiju koja će se, međutim, stalno sukobljavati s birokracijom mletačkih vlasti. Osamnaesto stoljeće donosi izvjestan prosperitet i lovrečki podeštat, poslije labinskog, bit će najbolje plaćeni podeštat u mletačkoj Istri.
Prirodno blago Svetog Lovreča
Duž blago razvedene zapadne obale Istre ističe se nekoliko dubokih zaljeva od kojih se Limski zaljev djelomično nalazi u sastavu općine Sv. Lovreč. Limski zaljev predstavlja prirodnu pojavu od velike znanstvene i estetske vrijednosti, proglašen je posebnim rezervatom u moru 1964. g., a danas je značajno uzgajalište školjaka.