Općina Cerovlje
Brežuljkasti krajolik središnje Istre
Cerovlje je sr
edišnje naselje prostrane općine koja se proteže brežuljkastim krajolikom sjeveroistočno od Pazina, a u svom sastavu ima brojne zaseoke i nekoliko većih ruralnih naselja. Administrativno je razdijeljena na deset mjesnih odbora: Borut, Cerovlje, Draguć, Gologorica, Gologorički Dol, Gradinje, Grimalda, Pazinski Novaki, Pagubice i Paz.
1.677 stanovnika, 107 km²
Općina Cerovlje prostire se na 107 km², a na tom području, prema Popisu stanovništva iz 2011., živi 1.677 stanovnika.
Bogatstvo vegetacije, prekrasni vidikovci
Općina bogata vegetacijom, u kojoj obitavaju različite vrste divljači, uz rad i trud zaljubljenika u sportski ribolov koji su bare u Cerovlju i Pazinskim Novakima obogatili ribljim fondom, doveli su do toga da se Općina Cerovlje danas može podičiti odličnim uvjetima za sportski lov i ribolov.
Bajkovit krajolik išaran bijelim seoskim cestama i puteljcima koji se polako pretvaraju u pješačke i biciklističke staze nudi dodatnu ponudu svim onim posjetiteljima koji prirodu žele doživjeti u njenoj punoj veličini.
Prekrasni vidikovci, uključujući i Stari Draguć kao najviši vrh središnje Istre (503 m), svaki za sebe nosioci su bogate povijesti, a pogled koji se s njih pruža još nikog nije ostavio ravnodušnim.
Razni narodi, različite kulture
Malo se koje područje može pohvaliti tako bogatom i vrijednom kulturno-povijesnom baštinom kao područje Općine Cerovlje. Tim karakterističnim prostorom središnje Istre stoljećima je prolazila granica Venecije i Austrije te je na njemu bila prisutna stalna migracija stanovništva uzrokovana raznim čimbenicima.
Migracije raznih naroda, različite kulture pa i pogranični sukobi, utjecali su na bogato kulturno nasljeđe koje danas nalazimo na ovim prostorima.
Svjedoče tome stari dvorci na Pazu, Gradinju, Posrtu i Belaju, prekrasne arhitektura i freske u Draguću, zapis Mikule Gologoričkog u „Istarskom razvodu“ – najstarijem pravnom i putopisnom tekstu pisanim glagoljicom, pronađene nadgrobne ploče (stele) rimske obitelji Labijen iz 2. stoljeća prije Krista, kao i velik broj crkvi i kapelica koje s okolnih brežuljaka dominiraju krajolikom.
Prirodna obilježja oduvijek su uzrok posebnosti ovog područja. Nepristupačnost i izoliranost bili su razlog slabog utjecaja Rima na ovaj daleki kutak provincije. Neprohodne gudure na istoku, ojačane pažljivo raspoređenim obrambenim utvrdama (Gradina, Paz, Šabec, kasnije Belaj, Posrt) u srednjem su vijeku činile neosvojivu granicu kojom je istarski markgrof štitio područje svoje vlasti. Sporo dopiranje svih mijena moderne civilizacije u zabačena sela, koja sve donedavno nisu imala ni kvalitetne prometnice, utjecalo je na depopulaciju i potpuno napuštanje nekih naselja, ali i na očuvanje brojnih etnoloških posebnosti i načina života, koji su u drugim krajevima Istre već odavno zaboravljena prošlost. Ako tražite pravu ruralnu Istru – tu ste.