Općina Žminj
Ako u Europi svi putevi vode u Rim, onda u Istri svi putevi vode u Žminj, središte Istre i staro sjecište puteva.
3.483 stanovnika, 72 km2
Prema Popisu stanovništva iz 2011., u Općini Žminj živi 3.483 stanovnika, na površini od 72 km2.
Žminj – sjecište puteva
Pretpostavlja se da je Žminjština dobila značaj prometnog raskrižja već u željeznom dobu jer su putevi vodili prema tada već postojećim naseobinama Pićan, Stari Gočan, Gradina, Barban, Stari Pazin, Lindar, Vodnjan, prema Dragi itd . Ti putevi su sa modifikacijama ostali sve do danas. Doseljavanje Slavena na Žminjštinu može se postaviti u 7. stoljeće. Žminjština je od druge polovine 12. stoljeća bila u sastavu Pazinske grofovije. Iz urbara i drugih izvora može se ustanoviti da je Žminj bio među najrazvijenijima. U 14. stoljeću su se na Žminjštinu doseljavali bjegunci iz drugih istarskih naselje kada su ih Mlečani razorili. Isto tako su se ovamo doseljavali bjegunci pred Turcima. Žminjština je u samom početku novog vijeka zbog Uskočkog rata (1615.-1617.) proživljavala teške trenutke. Mlečani su tijekom rata nemilosrdno iskorištavali šumsko i drugo bogatstvo Žminjštine iako nije spadalo pod njihovu vlast. Nakon završetka rata Žminjština se brzo oporavila, a tomu je pridonijela i činjenica da je bila pošteđena bolesti (malarije, kolere) koje su harale Istrom. Nakon 1814. počinje približno sto godina austrijske vlasti U to doba znatno se razvila cestovna mreža. Obnovljena je cesta iz Pule i Rovinja preko Žminja prema Pazinu. Ova cesta još i danas igra važnu ulogu. Modernizacija cesta je omogućila i razvoj pošte. Žminj je već 1822. dobio osnovnu školu što je omogućilo razvoj i prosperitet Žminjštine. U drugoj polovini 19. stoljeća Žminj je učvrstio svoj položaj prometnog i trgovačkog središta. Tu se trgovalo vinom, drvom, stokom, žitom i drugim proizvodima. Redovno su se održavali sajmovi, koji su donosili živahnu trgovinu. Prvi sajam u godini bio je 13. veljače, zatim 24. kolovoza i 11. studenog. Da je u Žminju boravilo mnogo ljudi i da se tu živahno trgovalo, govori nam veći broj gostionica, hotela i iznajmljivača. Značajno se razvilo pridobivanje i obrada kamena. Jako poznati su bili žminjski “škarpelini” obrađivači kamena. Nakon 1. svjetskog rata Istra pada pod Italiju i za Žminjštinu, kao i za cijelu Istru, započinje sasvim novo razdoblje. Najteže godine bile su od 1928. do 1930. Za te godine ne postoje podaci. Polagani rast počeo je 1930. i trajao je sve do početka Drugog svjetskog rata. Mnogi Žminjci pokušali su naći bolji kruh u Americi, Jugoslaviji, Italiji i drugdje. Sredinom tridesetih godina stanje se znatno poboljšalo, prije svega zbog zapošljavanja u rudniku Raša, a i trgovina je ojačala. Za vrijeme 2. svjetskog rata Žminj i Žminjština jako su stradali od bombardiranja te vojnog nasilja njemačke vojske. Žminj je bio oslobođen 7. svibnja 1945. Poslijeratni period karakterizira spora obnova gospodarstva, iseljavanje stanovništva i zapošljavanje u raškim ugljenokopima, Puli, Pazinu, Rovinju i drugdje. Žminj i Žminjština su u samostalnoj Hrvatskoj napredovali, posebno nakon formiranja općine Žminj 1993. Velik značaj ima i Istarski ipsilon koji prolazi pokraj Žminja od 1999. godine.
Žminjska baština
Posebnost žminjskog područja napose se ogleda u žminjskom govoru koji je zaštićen nematerijalna kulturna baština Hrvatske. Posebno mjesto u životima ljudi ima i tradicionalna žminjska fešta Bartulja koja se održava svake godine, posljednje subote u kolovozu.
Knjižnica u Žminju (Čakavska kuća) započela je s djelovanjem 2002. godine nakon višegodišnjeg nastojanja i truda aktivista Čakavskog sabora i stanovnika čije su konkretne inicijative vezane za 1997. godinu kada Čakavski sabor seli svoje sjedište u Žminj. Knjižnica djeluje u sklopu Gradske knjižnice i čitaonice Pula, informatizirana je, a specifičnost ove ustanove je Čakaviana, zbirka knjižnih izdanja s čakavskog kulturnog prostora.
